HNK Hajduk igra svoje utakmice na Gradskom stadionu na Poljudu od 1979.
Od 1911. do 1979. utakmice je igrao na igralištu zvanom "Kod stare Plinare", gdje danas igra RK Nada. Teren se izvorno zvao "Kraljeva njiva". Otkako je preselio na Poljud, staro igralište se u govoru u Splitu naziva "Stari Plac" ili "Staro Hajdukovo". Stadion se nalazio kraj rodilišta čime je praktično svakom novom Splićaninu to bio prvi vanjski objekt koji je ugledao. Na sjevernoj tribini stadiona nalazila se navijačka skupina Torcida, na njemu je odigrano 3148 utakmica, palo 9542 golova i osvojeno 11 prvenstava i 6 kupova.
"Poljudska ljepotica" je remek djelo Borisa Magaša, jednog od najboljih hrvatskih arhitekata. Nakon Olimpijskog stadiona u Münchenu, splitski stadion izazvao je najviše pozornosti stručne javnosti na polju sportske arhitekture.
Torcida se prvi put okupila na ključnoj utakmici prvenstva protiv "Crvene zvezde" u pretposljednjem kolu, 29. listopada 1950. 20.000 navijača nosilo je "bile" do preokreta i pobjede 2:1, koja im je donijela prvi naslov prvaka nakon 2. svjetskog rata, ostvaren bez ijednog poraza.
Klub ima veliku navijačku bazu širom Hrvatske, a izrazito snažnu bazu ima na hrvatskom priobalju od Savudrijske vale do Prevlake, te su tradicionalno jaki u Dalmaciji. Čak i u ostatku bivše SFRJ, klub je svugdje imao navijača, među svim narodnim i vjerskim zajednicama, kao nijedan drugi klub na području bivše SFRJ. Kao zanimljivost, važno je napomenuti spomenuti izrazito veliku omiljenost Hajduka među Albancima u SFRJ, posebno na Kosovu, gdje se sklonost Hajduku može usporediti s onom u Dalmaciji.
Zanimljivost su bili i Hajdukovi povjerenici diljem bivše države koji su organizirali klubove navijača. Poznat je slučaj fotografa Rize Šurle, ulcinjskog crnca, maskote grada Ulcinja, vatrenog navijača splitskog Hajduka koji je bio "crni povjerenik 'bijelih'". Zabilježeno je da je zahvaljujući njegovom radu ulcinjski Hajdukov klub navijača imao neusporedivo veći broj od svih drugih klubova navijača u Ulcinju.
Tu su se smjenjivali brojni događaji, susreti sportaša Mediterana, obarali rekordi u atletici, tu je Hajduk ugošćavao europske i svjetske momčadi.
Tu se navijalo, tu se radovalo, tu se ljutilo, jer Split ima temperamentnu navijačku publiku, mediteranski otvorenu, prkosnu.
Jer doista, on je mamio poglede i znatiželjnika, ali i stručnjaka.
Autor projekta profesor dr. Boris Magaš, kreirao je veličanstvenu betonsku konstrukciju koja fascinira rasponom kupole, koja se natkriljuje nad istočnom i zapadnom tribinom. Kapacitet sjedećih mjesta na "Poljudskoj ljepotici" je oko 35.000. Sam osjećaj uzavrelog Poljuda teško je opisati, treba ga osjetiti i saživjeti, naravno sa besmrtnim Hajdukom.
Puni naziv: Gradski stadion u Poljudu
Lokacija: Split, Croatia
Lapacitet: 34,198
Veličina terena: 105 m x 68 m (115 yd x 74 yd)
Gradnja: 1977–1979
Otvorenje: 12 September 1979
Arhitekt: dr. Boris Magaš
Od 1911. do 1979. utakmice je igrao na igralištu zvanom "Kod stare Plinare", gdje danas igra RK Nada. Teren se izvorno zvao "Kraljeva njiva". Otkako je preselio na Poljud, staro igralište se u govoru u Splitu naziva "Stari Plac" ili "Staro Hajdukovo". Stadion se nalazio kraj rodilišta čime je praktično svakom novom Splićaninu to bio prvi vanjski objekt koji je ugledao. Na sjevernoj tribini stadiona nalazila se navijačka skupina Torcida, na njemu je odigrano 3148 utakmica, palo 9542 golova i osvojeno 11 prvenstava i 6 kupova.
"Poljudska ljepotica" je remek djelo Borisa Magaša, jednog od najboljih hrvatskih arhitekata. Nakon Olimpijskog stadiona u Münchenu, splitski stadion izazvao je najviše pozornosti stručne javnosti na polju sportske arhitekture.
Navijači
Hajdukova organizirana navijačka skupina se zove Torcida, ime koje je uzela po svojim južnoameričkim uzorima.Torcida se prvi put okupila na ključnoj utakmici prvenstva protiv "Crvene zvezde" u pretposljednjem kolu, 29. listopada 1950. 20.000 navijača nosilo je "bile" do preokreta i pobjede 2:1, koja im je donijela prvi naslov prvaka nakon 2. svjetskog rata, ostvaren bez ijednog poraza.
Klub ima veliku navijačku bazu širom Hrvatske, a izrazito snažnu bazu ima na hrvatskom priobalju od Savudrijske vale do Prevlake, te su tradicionalno jaki u Dalmaciji. Čak i u ostatku bivše SFRJ, klub je svugdje imao navijača, među svim narodnim i vjerskim zajednicama, kao nijedan drugi klub na području bivše SFRJ. Kao zanimljivost, važno je napomenuti spomenuti izrazito veliku omiljenost Hajduka među Albancima u SFRJ, posebno na Kosovu, gdje se sklonost Hajduku može usporediti s onom u Dalmaciji.
Zanimljivost su bili i Hajdukovi povjerenici diljem bivše države koji su organizirali klubove navijača. Poznat je slučaj fotografa Rize Šurle, ulcinjskog crnca, maskote grada Ulcinja, vatrenog navijača splitskog Hajduka koji je bio "crni povjerenik 'bijelih'". Zabilježeno je da je zahvaljujući njegovom radu ulcinjski Hajdukov klub navijača imao neusporedivo veći broj od svih drugih klubova navijača u Ulcinju.
Tu su se smjenjivali brojni događaji, susreti sportaša Mediterana, obarali rekordi u atletici, tu je Hajduk ugošćavao europske i svjetske momčadi.
Tu se navijalo, tu se radovalo, tu se ljutilo, jer Split ima temperamentnu navijačku publiku, mediteranski otvorenu, prkosnu.
Magični stadion
Tu je slavna Torcida, vjerni pratitelj Hajdukovih pobjeda i poraza. Magični je to stadion, koji je osvijetljen sa 630 reflektora, noću podsjeća na upravo spušteni svemirski brod. Krasi ga glas jednog od najbolje osvijetljenih stadiona na svijetu. I tako "od školjke do broda", stadion je izgrađen 1979. godine, u sklopu izgradnje sportskih objekata za VIII. mediteranske igre. Zahtjevan je to bio sportski događaj koji je stekao ugled sportskog događaja najviše klase. Ostaju igre upisane i po sportskim objektima, poglavito po stadionu o kojem se pisalo kao o "čudu".Jer doista, on je mamio poglede i znatiželjnika, ali i stručnjaka.
Autor projekta profesor dr. Boris Magaš, kreirao je veličanstvenu betonsku konstrukciju koja fascinira rasponom kupole, koja se natkriljuje nad istočnom i zapadnom tribinom. Kapacitet sjedećih mjesta na "Poljudskoj ljepotici" je oko 35.000. Sam osjećaj uzavrelog Poljuda teško je opisati, treba ga osjetiti i saživjeti, naravno sa besmrtnim Hajdukom.
Puni naziv: Gradski stadion u Poljudu
Lokacija: Split, Croatia
Lapacitet: 34,198
Veličina terena: 105 m x 68 m (115 yd x 74 yd)
Gradnja: 1977–1979
Otvorenje: 12 September 1979
Arhitekt: dr. Boris Magaš
Virtualnu šetnju stadionom pogledajte ovdje.
